Kolumne

STRAH JE VLASTI DA ĆE PASTI

Odavno nije viđen besmisleniji tekst na jednom  portalu. Kroz priču o Slavku i Knezu, koju naslovljava  stihovima,  autor pokazuje očigledne simptome Alchajmera. Ne zna da li je pošao ili došao, špijunskim manirima otkriva ko je negdje bio i s kim je bio, vidovito sluti kvalitetnije od baba Vange, uglavnom , najkraće rečeno – od naručioca  članka zalud bačene pare.

Ajmo redom.

Piše bot da Drašković  “više ništa i nikoga ne kritikuje niti se politički eksponira”. Očigledno je da je ovaj novinar u pokušaju malo zaostao. Da je došao na promociju kandidata koalicije HNP-PDP čuo bi školski  primjer kritike vlasti i vlastodržaca u Republici Srpskoj.

Ovaj plaćeni bot ili botica, između ostalog,  zamjera Rodoljubu Draškoviću što se susreće sa Mirkom Šarovićem. Ima li išta prirodnije od saradnje opozicionih stranaka i njihovih čelnika.

Ali, slijedi još veći biser. Člankopisac se, naravno, u ime svojih nalogodavaca, iščuđava zašto se Drašković , kao najveći hercegovački investitor, pohvalno izrazio o odluci lokalne vlasti, dakle lokalnog SNSD-a, o osnivanju slobodne zone u Trebinju. Pa, zar to samo ne dokazuje Draškovićev osjećaj za demokratičnost i pravičnost , te da demokratije ne podrazumijeva samo osude protivničke strane, kako su taj pojam  demonizovali esenesdeovci. Drašković, prije svega, poseduje  vaspitanje, a uz to i  snagu da prizna sve što je dobro i korisno, za razliku od druge strane. I, gle, botoidnog zapažanja – “Naravno, ova odluka ide njemu u korist i prirodno je što je podržava”.  Ni riječi o tome da će slobodnom zonom Trebinje pridobiti investitore, odnosno više radnih mjesta i  bolji život građana. Uostalom, Drašković je, prije svega  privrednik, a njegov doprinos lokalnoj zajednici i šire je više nego vidljiv i opipljiv.

Dođosmo i do Slavka kome se zamjeraju neprimjereni istupi, poruke i riječnik. Ni riječi o investitorima i investicijama koji su zahvaljujući njemu, kao gradonačelniku,  pristigli u Trebinje. A, što se njegovog vokabulara tiče samo je dozvolio sebi da se spusti na nivo vrhovnog žreca, koji onako kafanski nalakćen na skupštinsku govornicu beskrupulozno vrijeđa poslanike, a preko njih i narod koji ih je izabrao. Sa nekima stvarno ne možeš drugačije. Malo je prljava konstatacija da za Slavka  nisu glasali niti će glasati “neki bliži članovi porodice”. Kako autor pamfleta to zna ? Možda bi trebalo malo više povesti računa o tajnosti izbornog procesa. Ako je ovo pisao bot ženskog roda, u stilu baba Vange, pretpostavljamo i da liči na nju.

Što se tiče zapošljavanja članova bivše i dalje porodice nesumnjivo je da aktuelna vlast najmanje ima prava da to nekome zamjera, jer,  tu je nenadmašna. Iz pristojnosti izostavićemo imena.

Preletači iliti papci su SNSD-ov unikat i bolje im je da svoj brend ne kače drugima. Nije poželjno otvarati Pandorinu kutiju.

Kad je riječ o tome ko se s kim druži i posluje, evo, ja prijavljujem komšiju Sima, člana PDP, da je jutros pod platanima pio kafu sa Kićom iz SNSD-a. Čist bezobrazluk. Odakle im pravo.

Što se plesa tiče nije tajna da je Rodoljub Drašković  izvanredan plesač i kao igrač i kao biznismen. Jedino mu ne ide tango. Znate, to je ono – korak naprijed, dva nazad.  To je Dodikov ples, uz onu šatorsku “ne može nam niko ništa”. Sreća je da je šator počeo da prokišnjava. Nije lijepo radovati se tuđoj nesreći, ali…