”Ja ne znam ko je taj Rodoljub Drašković” – izjavio je novinarima prije par dana Milorad Dodik, srpski član Predsjedništva BiH i predsjednik SNSD-a. Da li je u pitanju zaborav, što je malo vjerovatno ili još jedan primitivni pokušaj dotičnog da bude duhovit po svaku cijenu ? Po svoj prilici u pitanju je ovo drugo što samo ,po ko zna koji put, govori da je riječ o osobi koja se nalazi na položajima gdje joj nije mjesto. Sarkastična konstatacija da ne poznaje uglednog privrednika i najvećeg investitora u Srpskoj Rodoljuba Draškovića je, prije svega, bezobrazna , jer sa tim istim čovjekom je donedavno sarađivao i ugovarao poslove, kao što je, recimo, izgradnja kliničkog centra u Trebinju. Prirodno je da se ljudi druže, sarađuju, svađaju, mire, pa, opet svađaju, ali je neprirodno da neko pred cijelim svijetom podrugljivo govori o nekome ko je u svakom pogledu nadareniji od njega. I još kaže da ga ne poznaje.
No, s obzirom na dijagnozu kojom se svojevremeno branio pred sudom, možda mu i ne treba zamjeriti. Podsjećam da Dodik, po sopstvenom priznanju boluje od PTSP-a, ozbiljne bolesti koja se manifestuje emocionalnom otupljenošću, pretjeranom uplašenošću, otežanom koncentracijom, razdražljivošću i napadima ljutnje i bijesa. Smeta mu svako ko misli iole drugačije od njega. Ako tome dodamo njegovo manipulisanje narodom, izmišljanje neprijatelja, sprovođenje zaludnih referenduma, ozbiljne sumnje u upletenost u kriminalne radnje, prijetnje studentima, pitanje sporne vile u Beogradu, prisluškivanje političkih protivnika, prostački vokabular, bahatost, status na američkoj listi nepoželjnih, onda bi se s punim pravom moglo postaviti pitanje – kako je uopšte moguće da takva osoba obavlja funkcije na kojima je.
S druge strane imamo Rodoljuba Draškovića, predsjednika poslovnog giganta, koji je u Hercegovinu, odnosno Srpsku, do sada uložio stotine miliona maraka, zaposlio hiljade ljudi i spreman je za nove investicije. Ali, na putu mu se nalazi onaj koji kaže da ga ne poznaje. Dileme više nema. I sa druma valja ukloniti balvane koje je oborila oluja i koji koče saobraćaj. I država je jedan drum.
Sada je sve jasno. Ljude kalibra Milorada Dodika treba ostaviti tamo gdje pokazuju najviše, a to je šator i muzika. Upravljanje državom i ekonomijom povjeriti dokazanim stručnjacima. Onima o kojima govore njihova djela. Jedan od njih je Rodoljub Drašković, čovjek koga Dodik ne poznaje.
MLP