Kolumne

VRANA VRANI OČI NE VADI – LUKAČ BRANI DODIKA

 

 

Bruka bruku  prestiže. Posljednja sjednica NSRS, kao i mnoge prethodne, samo  je verifikovala činjenicu da je vlast Republike Srpske na najnižim granama pristojnosti, a na samom vrhu stuba srama i bahatosti. Vokabular predsjednice Republike, premijera i srpskog člana Predsjedništva BiH je nadaleko poznat, ali izjava ovog posljednjeg da prisluškuje opoziciju uz prepričavanje sadržine telefonskih razgovora  prešlo je sve zakonske i  moralne granice.

Umjesto da reaguje u skladu sa svojim zakonskim ovlašćenjima ministar Lukač, da, to je onaj isti što je udario poslanika, objašnjava da se Dodik samo malo poigrava sa opozicionarima. Kaže “baci im neku političku lopticu, pa se oni sa tim igraju nekoliko dana”. Kad bolje razmislimo bolje i to nego da ih kao Lukač šamara. Nego, nameće se pitanje da li je narodna skupština igraonica ili skup od naroda izabranih predstavnika. Ako je gospodinu Dodiku do igre ima za to za njega dovoljno prikladnih igrališta ili šatora, pa neka baca koliko hoće loptica svojim saigračima, a ne ozbiljnim ljudima koji u skupštini odlučuju o sudbini zemlje i naroda.

Interesantna je i izjava Dodikova da mu snimljene razgovore dostavlja lično ministar Lukač, ali ovaj to nije ni potvrdio ni demantovao. Doduše, konstatovao je da su “Transparensi internešenel” i više poslanika podnijeli krivične prijave protiv Dodika, jer je isti kao službeno lice navodno izvršio krivično djelo neovlašćeno prisluškivanje, ali uz ciničnu konstataciju da se odlučuje po samo jednoj prijavi. Kao da to amnestira Dodika koji je otvoreno, drsko i bahato priznao da je izvršio krivično djelo i da mu niko ništa ne može.

O psovanju oca jednom poslaniku nećemo, jer to je Miloradova svakodnevnica na koju se više niko ne osvrće. Jednostavno, on je takav, kakav je. Ipak, svemu jednom dođe kraj. Dodikov, Lukačev i njima sličnim je veoma,veoma blizu. U pitanju je par mjeseci.

Redakcija