Kolumne

TREBINJSKO VRZINO KOLO

Da je Trebinje jedino  mjesto  Istočne Hercegovine koji odiše ljepotom i duhom Mediterana odavno je poznato , ali ono što, pored neizvjesne turističke sezone, najviše zanima stanovnike najjužnijeg grada Srpske je trenutna politička situacija.

Lokalni izbori u BiH će se definitivno održati 2020. godine i do prije mjesec dana ništa nije upućivalo na to da će se najneizvjesnija borba voditi upravo u Trebinju.

Na nedavno održanim prijevremenim izborima kandidat SNSD osvojio je dvotrećinsku većinu glasova, ali situacija se od proglašenja vanrednog stanja zbog Korona virusa  drastično promijenila.

Već ohlađen šampanjac Gradskog odbora SNSD došao im je kao hladan tuš kada je biznismen Rodoljub Drašković javno istupio optuživši Dodika i SNSD za partokratiju i izdaju Hercegovine.

Nakon niza optužbi od strane prorežimski orijentisanih medija koji su do juče vlast u Srpskoj ,između ostalog, kitili perjem Grada sunca, Industrije alata i kompanije Swisslion Takovo, Drašković je najavio formiranje vlastitog političkog bloka koji je, pored vlasti,  postao trn u oku i dijelu ambiciozne hercegovačke opozicije.

Kako se za Draškovića ne vežu poslovne afere i sporadično se nameće priča oko neplaćenog poreza, jasno je da je Knez hercegovački bez političkih oraha u džepu ušao u kampanju.

Građani Hercegovine mu najviše prebacuju zatvaranje pogona u Nevesinju, ali i sam Drašković tvrdi da lokana i republička vlast nisu ispunili nijedno obećanje, te  je zbog toga trpio poslovne gubitke.

Sa druge strane postoji razmimoilaženje u stavovima opozicije. Dok čelnici SDS i PDP pozdravljaju kandidaturu, neki poslanici  pokušavaju  da osiguraju  podršku za svoju kandidaturu,  uz nadu da će iza njih stati svi antirežimski nastrojeni politički igrači.

Dok Drašković političku šansu vidi kroz svoje poslovno carstvo i poznanstva kojima, kako kaže, želi u Hercegovinu vratiti privredu i ekonomiju, nekim slavoljubivim pretendentima  popularnost leži u “britkom jeziku” koji ne štedi nikoga, ali i  besmislenim  frazama  koje dodatno degradiraju  opoziciju u Srpskoj.

Konfuziju u redovima opozicije pojačavaju lokalni portali i “objektivne TV kuće” koje nastoje da izazovu sukob koji bi opoziciju ponovo doveli na nivo statističke greške.

Sama partokratija koju  Drašković pominje, u posljednjim medijskim istupima , uz  korišćenje resursa javnih preduzeća, SNSD-u   garantuje stabilan, ali ne i odlučujući broj glasova.

U izbornoj godini, kada opozicija gubi Bijeljinu, ali postoji velika šansa da pokori Banjaluku, Trebinje može da predstavlja tas na vagi i da značajno utiče na rezultat narednih  opštih  izbora.

Snaga opozije će zavisiti od jedinstva i sinhronizovanog napada argumentima protiv kojih vlast nema mehanizam odbrane.

Da li će Knez ( koji ističe da je to titula koja ne vlada nego služi narodu) uspjeti da svojim iskustvom okupi opoziciju i gurne je u pravom smjeru?

Hoće li narodni poslanik iskontrolisati svoj ego i pristupiti savezništvu?

Ili će izbori biti samo  formalnost za vladajući režim, pitanje je sad ?

Redakcija