Izvor: Moja Hercegovina
Današnja izjava Luke Petrovića u kojoj generalni sekretar SNSD-a tvrdi da je upravo ova stranka i politika koju vodi prema Dubrovniku ”prokrčila” put za veliki broj radnika iz Trebinja u Dubrovnik izazvala je brojne komentare na društvenim mrežama. Petrović je u tekstu portala ”Hercegovina press” pod nazivom ”Za dobrobit Trebinja insistirali smo na ćutanju politike prema Dubrovniku” rekao da su Trebinja i Banjaluka svojom politikom koju su vodili prema Dubrovniku osnažili odnose ova dva grada i na taj način obezbijedili hiljadama Trebinjaca neometan odlazak na rad u Dubrovnik.
Petrović je dodao da je trebinjska lokalna vlast sve vrijeme davala sve od sebe kako bi olakšala trebinjskoj radnoj snazi boravak i rad u Dubrovniku. Kao dokaz tih tvrdnji, on navodi da 2016. godine nijedan Trebinjac nije radio u Dubrovniku, a da od 2017. kreće rast broja zaposlenih Trebinjaca u Dubrovniku, od 200 radnika, do 2000, koliko, po Petrovićevim tvrdnjama, Trebinjaca trenutno radi u susjednom gradu.
“Mogli smo i mi ovdje razviti nacionalnu retoriku i tražiti izvinjenja kao što su i oni kontinuirano tražili oproste ali mislim da su došle nove generacije koje treba da prave novu kariku koja će biti na korist svakog Trebinjca”, istakao je Petrović.
Petrović u nastavku ističe ”da je vođenje miroljubive politike u Trebinju otvorilo vrata Dubrovnika za 200 radnika 2017. godine, dok je prošle godine u susjednom gradu posao našlo oko 2000 Trebinjaca.”
Dodamo li na ove tvrdnje i nedavnu izjavu Gordana Mišeljića, kada je na 32. sjednici Skupštine Grada Trebinja izjavio da on kao direktor ima manju platu od konobara u Dubrovniku, pravdajući to konstatacijom ”ali to je naša realnost”, neki bi zaključili da su predstavnici lokalne vlasti istinski heroji, ljudi koji su se svojim ostankom u Trebinju žrtvovali za dobrobit običnog čovjeka, koji je zahvaljujući angažmanu i ogromnoj empatiji vlastodržaca došao u priliku da zaradi koru hljeba, pardon, kruha. Pitali smo Trebinjce koji su bili ili su još uvijek zaposleni u Dubrovniku za komentar Petrovićevih tvrdnji, a odgovore koje smo dobili mogu stati pod zajednički zaključak da politika SNSD-a jeste zaslužna za njihov odlazak u Dubrovnik, ali da se radi o zamjeni teza, jer su oni u nedostatku adekvatno plaćenog posla otišli u susjedni Dubrovnik.
Trebinjac Miroslav Tanasijević od aprila prošle godine radi u Dubrovniku. Komentarišući današnju izjavu Luke Petrovića, na svom Fejsbuk profilu, konstatovao je da je Trebinje mali grad u kojem se sve zna, pa i to da su se po nalogu predstavnika lokalne zajednice pravile gužve na granici kako bi trebinjski radnici kasnili na posao u Dubrovnik, te da su se pravile ”crne liste” onih koji su preko sezone hljeb zarađivali u Dubrovniku. Navodi da je u Dubrovniku srećan i ispunjen ali da nikada neće zaboraviti zatvorena vrata na koja je u Trebinju nailazio svako ko nije bio stranački podoban.
Naime, jutros sam dobio proliv! Ali s obzirom da ni jedan oblik istog ne dolazi bez razloga tako ni moj nije ništa drugačiji…
Na sva zvona objavljeno da Trebinje “ćuti” u vezi sa Dubrovnikom kako bi ostvarili bolju saradnju i za dobrobit velikog broja ljudi koji rade tamo…
Da je zahvaljujući njima (Trebinju) sve procvjetalo i probeharalo te da su od granice do zapošljavanja sve “uradili” kako bi našim sugrađanima koji žive i rade na toj relaciji maksimalno olakšali život…
Ne mogu a da ne pitam ljude koji su ovo smislili i napisali kakvu “robu” koriste i da javno pohvalim njihovog dilera jer očigledno da je vrlo kvalitetna stvar u pitanju.
Sticajem okolnosti radim u lijepom gradu Dubrovniku i vrlo sam srećan i ispunjen čovjek.
Ali isto tako nikada vam nećemo zaboraviti sva zatvorena vrata u Trebinju jer nismo klimali glavom, nismo bili u stranci i nismo kao poslušne ovce išli za pastirom (čitaj čobanom)…
Nikada vam nećemo zaboraviti zastoje i gužve na granici da bi smo kasnili na posao, sastanke na kojima ste pozivali poslodavce i govorili da će sezona završiti pa kada se vratimo da nas stavite na crne liste koje i danas čuvate u fiokama…
Trebinje je mali grad i svi se “znamo”, pa me interesuje koga lažete?
Ma nije ni to problem, više od toga “boli” ko vam vjeruje!?
Evo, opet moram na wc šolju – napisao je Miroslav Tanasijević.
On je za Internet magazin ”Moja Hercegovina” dodao da je uslovima rada u Dubrovniku prezadovoljan i da nikada nije imao nijedan problem.
”Nikada niti jedan problem nisam imao, ni na nacionalnoj ni bilo kojoj drugoj osnovi.Ljudi normalni, izašli mi u susret za bilo šta. Imam svoju sobu, tačnije smještaj i 3 obroka od prvog dana. Ostao sam da radim i tokom ove krizne godine iako je sezona izuzetno loša i dosta ljudi je bilo pred otkazom ali evo borimo se da spasimo šta se može” – rekao je Tanasijević za naš magazin.
Damir Čabrilo je oženjen, otac trogodišnjeg djeteta. Supruga i on su na Birou za zapošljavanje, a kako kaže, ni on ni supruga nikada preko Biroa nisu zaradili ni dnevnicu a pogotovo da su pozvani na razgovor za posao. Upravo zbog te činjenice bio je prinuđen da posao potraži u sujednom Dubrovniku, gdje je i radio do pandemije korona virusa.
”U Dubrovnik sam prvenstveno otišao radi bolje zarade, da bih osigurao porodici egzistenciju, pošto smo supruga i ja ovdje na Birou i nisam nikada preko Biroa dobio priliku da zaradim dnevnicu a kamoli posao. Čak na prvo rođeno dijete nisam dobio 500 konvertibilnih maraka, kako je bila praksa, nego 400, a ni to nije uvedeno za mandata aktuelne vlasti nego prije. U Trebinju tročlana porodica može solidno živjeti za 1500 KM, to se ovdje teško može zaraditi a u Dubrovniku je minimalac oko 1300. Tamošnji poslodavci iskazuju deset puta više poštovanja prema radnicima u poređenju sa našim pijunima u kandži ovog klana. Što se tiče izjave gradskih otaca, tačnije Luke Petrovića, da su oni zaslužni za odlazak, mogu samo reći da su to priče za malu djecu i ne znam ko još vjeruje u njih. Na ivici smo provalije, a prinuđeni smo da slušalo kojekakve bajke koje nam plasira trebinjski politički vrh. Trebaju da znaju da ljudi nisu baš toliko glupi, koliko oni misle i da će narod kad-tad progledati i kazniti ih za sva njihova nedjela.” – rekao je Čabrilo za naš magazin.
Dražen Duper je sve vrijeme vanrednog stanja proveo u Dubrovniku radeći. Za Internet magazin ”Moja Hercegovina” kaže da se, kada je u pitanju takva konstatacija, riječ o čistom licemjerju i da su svi koji su otišli u Dubrovnik to uradili jer nisu imali osnovne životne uslove u Trebinju.
”Mislim da je svaki komentar suvišan. U Dubrovnik sam otišao zbog trebinjskih dahija koji potcjenju radnu snagu i politike gdje se ne cijeni rad i znanje i gdje je glavno ono ”ćuti, može ti valjati”. Ja sam to osjetio i odlučio se za rad u Dubrovniku.” – kratko je prokomentarisao Duper.
Jefimija Ot je sezonski radila u Dubrovniku, a uprkos aktuelnoj epidemiološkoj situaciji njen poslodavac je zadržao na poslu.
”Ja sam ovo ljeto radila u Dubrovniku. Četiri mjeseca sam primala platu iako nisam išla na posao. Potom sam radila dva mjeseca i ugovor sam prekinula na svoju inicijativu jer mi dijete kreće u prvi razred i potrebna sam mu. Jedino pitanje od poslodavca je bilo: Možemo li te zvati sljedeće godine?” – podijelila je Jefimija svoje ovogodišnje iskustvo rada u Dubrovniku.
Ona je za ”Moju Hercegovinu” rekla da bi se vratila u Trebinje da radi kada bi našla jednake uslove rada kao u Dubrovniku, pa čak i za duplo manju platu. Nada se da će u svom rodnom gradu dobiti poslovnu priliku koje do sada nije bilo.
”Svoj grad, Trebinje, volim svim srcem. To znači da, prije svega, volim ljude koji u njemu žive. Ima nas i ovakvih i onakvih, ali tu smo svi zajedno i jedino je moguće normalno živjeti u ljubavi sa svima. Kada bih mogla naći posao sa jednakim uslovima kao u Dubrovniku, sa duplo manjom platom, odmah bih prihvatila taj posao. A šta to znači? Prvenstveno, precizno određeno radno vrijeme, zakonom određeno, koje se poštuje. Zatim slobodan dan koji mi zakonom pripada. Nakon toga, prijatna i ugodna radna atmosfera u kojoj se svi međusobno poštujemo i dogovaramo, ne postavljajući jedni drugima privatna pitanja u vezi sa nacionalnošću, vjeroispovijesti, političkim stavovima, u vezi sa bilo čime što je strogo privatna stvar. To je sve ono što sam u Dubrovniku imala. Raditi i zalagati se za kompaniju ili firmu se podrazumjeva, ali se isto tako podrazumjeva da se to prepozna i nagradi, na bilo koji način. Ja i dalje duboko vjerujem da ću u svome gradu naći mjesto gdje će se svi moji kapaciteti izraziti do kraja, ne misleći da su oni mimo prosjeka, ali itekako misleći da su dovoljni da naš grad učinim i boljim i ljepšim, što je obaveza svakoga ko za sebe misli da je Trebinjac i ko se tako osjeća.” – rekla je Jefimija Ot.
Igor Gudelj se na ironičan način osvrnuo na tvrdnje Luke Petrovića, pa je rekao da su Luka Petrović i Mirko Ćurić bili jedina svijetla točka u teškim trenucima kada se po nekoliko sati čekalo na prelazak granice.
”Među prvima od ove nove generacije počeo sam raditi u Dubrovniku. Sjećam se hladnih maglovitih jutara, kiše , pješačenja na vjetrometini i tužnih prelazaka pješke preko granice. Jedinu svijetlu tačku u tim teškim trenucima predstavljali su Miko i Luka koji su sa nama stajali u koloni i čekali da im se oštembiljaju pasoši kako bi išli dole i borili se da svi nađemo posao i dobijemo što bolje uslove na poslu.” – rekao nam je Gudelj pa dodao u nešto ozbiljnijem tonu:
Treba ih samo pitati kome su oni našli posao a da nije iz njihove stranke, pa makar i u Dubrovniku?!
Za kraj je dodao da su ljudi koji nisu dobili priliku da u Trebinju zarade hljeb to morali učiniti u Dubrovniku.
”Otišli ljudi trbuhom za kruhom. Ne hljebom, nego kruhom, u Dubrovniku je kruh, u Trebinju nismo dobili priliku da zaradimo hljeb.” – završava Igor Gudelj.
Za komentar smo zamolili i Ljubišu Krunića, poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske, a on nam je rekao da su mnogi Trebinjci ogorčeni zbog ovakvih ”zasluga” SNSD-a i koalicionih partnera. On se zapitao šta je sa predizbornim obećanjima iz 2016. godine konstatujući da niti jedno od tih obećanja nije realizovano.
”Ovo je neoprezna izjava, obzirom da on kao gradonačelnik nije mogao tada obezbjediti posao svojim sugrađanima u Trebinju, a daje sebi za pravo da kaže da su zahvaljujući aktuelnoj politici SNSD-a i njhovih koalicionih partnera omogućili zaposlenje trebinjske radne snage u Dubrovniku. U Dubrovnik ih je odveo zakon o tržištu rada, tačnije potreba za radnom snagom što je obostrani interes susjednih gradova. Luka Petrović nije ispunio niti jedno predizborno obećanje iz 2016 godine i to je razlog odlaska Trebinjaca u Dubrovnik. Gdje je velika obilaznica? Gdje su silni investitori koje je obećao dovesti? Gdje su fabrike? Gdje su silna radna mjesta u Trebinju? Nema ničega od obećanog i zato Trebinjci rade u Dubrovniku. E to su “zasluge” Luke Petrovića i zvanične Banjaluke. Na ove “zasluge” mnogi Trebinjci su ogorčeni.” – rekao je Krunić za naš magazin.
Mnogi su na društvenim mrežama podijelili današnju izjavu Luke Petrovića komentarišući sa velikom dozom nevjerice ali i ironije. Posebno je zanimljivo da su trebinjski zvaničnici dugo osporavali cifru od nekoliko hiljada zaposlenih Trebinjaca u Dubrovniku, a ekipa našeg internet magazina je prošle godine snimala video prilog o radu Trebinjaca u Dubrovniku, kada smo na Birou za zapošljavanje dobili informaciju da svega 70-ak Trebinjaca radi u Dubrovniku. Nepuna tri mjeseca pred Izbore očito je počela borba ”za šaku glasova” pa je cifra kojom se trenutno raspolaže 2000 Trebinjaca zaposlenih u Dubrovniku, iako se ona do unazad nekoliko mjeseci grčevito osporavala. Odjednom, gotovo preko noći zvaničnici Trebinja na čelu sa Lukom Petrovićem odlučili su se da klasičnom zamjenom teza uđu u kostim superjunaka koji ne štedeći se ni u jednom momentu, žrtvuje sebe za dobrobit stanovništva Gotama, pardon, Trebinja.
Igor Svrdlin