Kolumne

Kolo Maltezovo

Do izgradnje brane na Grančarevu Trebišnjica je sigurno bila jedna od najljepših rijeka na svijetu. Široka, bistra, ne mnogo duboka bila je raj za kupače, vaterpoliste, ribolovce ,veslače i sa Starog mosta skakače. Kraj rijeke šetali su zaljubljeni parovi i organizovali su se koncerti i igranke. Slovenac Jernej Andrejka bio je očaran trebinjskim pejsažem za koji kaže da, zahvaljujući  dolapima ili kolima, kako smo ih mi zvali, koja izvlače vodu iz rijeke radi navodnjavanja, Trebinje uzgleda kao rajski vrt u sprženom hercegovačkom kršu. Ta kola činila su prvi poznati natapni sistem u Hercegovini, a osim na Trebišnjici građena su i na rijeci Buni kod Mostara.

Poznati francuski slikar A. de bar, sredinom 19. vijeka, oslikavao je trebinjsko naselje Gradinu i oduševivši se ljepotom Trebišnjice na toj slici naslikao je vodeno kolo na Blacama, a na suprotnoj obali dobro poznato Maltezovo kolo.

E, upravo to Maltezovo kolo, stotinak godina nakon što ga je de Bar oslikao, umalo mi nije došlo glave. Imao sam osam-devet godina i sa par godina starijim bratom i sestrom kupao sam se na rijeci i sa njima krenuo preko plitke Trebišnjice na Blace.

Brat i sestra, koji su išli ispred mene, prošli su pored Maltezova kola, a mene je voda povukla i naglavačke sam uletio u unutrašnjost kola. Nevjerovatno je kako sam proletio između prečki, jer bi me u suprotnom polomile o kamenje koje nije bilo daleko od njih. Kao prvo nagutao sam se vode, a onda je krenula borba za opstanak. Kako se kolo okretalo nadesno i zahvatalo vodu ja sam se prečkama pentrao gore kao uz merdevine da bih ostao na površini  i drao se iz sveg glasa. Samo sam čuo sestru koja je panično vrištala. Utopi mi se brat !  Nekoliko ljudi je odmah pritrčalo, mada se meni čini da je to trajalo vječnost, i golim rukama zaustavili su kolo što je zahtijevalo veliku snagu. Jedan od njih mi je pružio ruke i izvukao me. Sestra me je nosila do kuće, a ja sam uporno ponavljao: Je li da da se nisam utopio ?

“Nisi, zlato moje”, ponavljala je sestra plačući. Ja nisam prestajao plakati cijeli dan pošto me kući dočekao strogi otac. O batinama koje sam tad dobio pričaću drugi put, ali najvažnije je da vam sad pričam o tome. Moglo se desiti da ovo napiše neko drugi.

 

PLM