Prema legendi 13. aprila 1655. godine francuski kralj Luj XIV je izrekao poznatu rečenicu ”Država, to sam ja” obraćajući se pariskom parlamentu. Bio je poznat i kao Kralj sunca, a vladao je pune 72 godine.
Republika Srpska nema nikakvog Luja, ali ima Milorada. Sličnost među njima je eklatantna. Dodik nije izgovorio onu rečenicu, ali nema ni potrebe, jer i djeca iz vrtića znaju da je on i predsjednik i premijer, ministar, skupština itd. Jedino bi mu umjesto Kralj sunca, bolje pristajao nadimak Kralj sumraka.
Razlika među njima je i u tome što je Luj XIV preporodio Francusku i učinio je vodećom silom u Evropi, dok je Dodik Srpsku srozao na posljednje mjesto, skoro u svakom pogledu.
I posljednja Dodikova prijetnja iliti ucjena da će Vlada Srpske preuzeti Swisslion industriju alata ukoliko menadžment fabrike do kraja godine u budžet entiteta ne uplati neki porez je samo nastavak njegove politike devastiranja svega i svakog naprednog. Prijetnja je, naravno, upućena predsjedniku Swisslion Takovo Rodoljubu Draškoviću, koji se drznuo da se suprotstavi svemogućem Kralju sumraka. Prijetnja nije presedan jer se ,kao Feniks, ukazala već nekoliko puta. Uvijek istim povodom. Zna Dodik da je Drašković fabriku podigao iz pepela, zaposlio više stotina ljudi, ali sujeta je jača od brojki.
Ima li neplaćenog poreza ili nema, to znaju Vlada Srpske i Drašković, ali njegovo izvlačenje iz fioke uvijek kad se Dodo naljuti, prije svega nije civilizacijski. No, to je Dodik.
Dobra stvar u prijetnji je rok za plaćanje – kraj godine. Dotle Milorad Dodik skoro sigurno neće više biti Kralj sumraka, a razumni ljudi će rješavati sporna pitanja.