Nezadovoljan odnosom Momčila Krajišnika, te njegovom pokušajima da od „Stvaralaca Srpske“ napravi novu privilegovanu grupu, u kojoj su mu pomogli Dodik i ostali lideri političkih stranaka u Republici Srpskoj, general Tomislav Kovač, danas je uputio drugo otvoreno pismo, u kojem se pita ko je zaista stvarao Republiku Srpsku, a ko je razgrađuje.
U pismu se kaže:
– Moje pismo upućeno borcima Ilidže, izazvalo je žestoku reakciju sa mnogo pitanja, poput toga, zašto napadam Asocijaciju “Stvaraoci Republike Srpske”, iako sam i ja ratni kadar?
Ovom prilikom želim naglasiti da napadam vrijednosni sistem Momčila Krajišnika!
Njegovi “stvaraoci” su obična podvala, ali i velika podjela u RS, što obični ljudi, nažalost, ne znaju i ne vide…
U već čuvenom dokumentu sa “zahtjevima”, koji je upućen zvaničnim intitucijama, stoji i prijedlog da pored članova prvog skupštinskog saziva, sredstva, dobije i jedan broj visokih vojnih i policijskih oficira.
Prema Krajišnikovim riječima, nihova imena, trebala bi odabrati Vlada RS, vodeći se kriterijumom “ONIH KOJI NISU OKRVAVILI RUKE”.
Postavljam pitanje predstavnicima političkih stranaka koje su prvobitno stavili potpise na taj dokument, da li su znali za imena visokih vojnih i policijskih oficira?
Generale Savčiću, da li znaš ko su ti naši saborci koji nisu okrvavili ruke? Ti i ja, tu sigurno ne možemo biti, imamo iste optužnice.
Borci, da li ste svjesni dubine ove nove podjele na podobne i nepodobne, na poslušne i neposlušne?
Znači, uzeli su političare iz rata i to su svaraoci, a sada uzimaju i borce koji nisu okrvavili ruke, da bi ih kupili jer trebaju im za nešto krupno. Trebaju im za izdaju, trebaju im kako bi preuzeli Boračku organizaciju i trasirali put njenog nestanka…
Ne važe više boračke kategorije, činovi i ordenje, već novi STVARAOCI.
Momo, ja ne mogu na tvoj spisak, jer moje ruke su krvave, ali krvave od mojih saboraca koji su mi umirali na rukama, mog Mome Govedarice, Tolja, Brzog i mnogih drugih…
Što zazireš, Momo, od te krvi, ti si vjernik, a ta krv junaka koji je umro za časni krst i slobodu je topla i miriše…
To vi, Momo i Milorade, ne možete osjetiti i razumjeti, kao što ne možete shvatiti i da postoje ljudi koji žive za te vrijednosti i tako teže biti bliže nebesima nego dole sa vama, u toj jadnoj žabokrečini.
Ovom prilikom moram odgovoriti i svima onima koji se, vidim, pitaju, na čijoj sam sada političkoj strani.
Oni koji me bolje poznaju, jasno im je da sam uvijek bio samo svoj i znali su da ću ubrzo ući u sukob sa politikom Milorada Dodika.
Obren Petrović, Čavić, svi oni koje sam prozivao kao izdajnike, sada su kod Dodika.
Moj stav je isti, kažem Milorade, postoje ljudi koji te nisu dali kada si bio opozicija, koji su te podržavali protiv Bakira i njegovih sluga, ali umjesto da praviš “srpski blok” od ljudi sa legitimitetom iz poroteklog rata, ti si uzevši Obrena, Čavića i druge veleizdajnike, napravio septičku jamu i posolio je sa političkim prodanim dušama, Kličkovićem, Krajišnikom, Vučurevićem, Kalinićem…
Znam je za ove druge, nisi samo ti tu kriv, ne možes živjeti od njih, jer njima nikada nije dosta, ali što si kroz priču oko “Stvaralaca” ušao na naš borački teren, šta će ti naši činovi i optužnice…
Ti si političar bez ratne mrlje, što je i normalno, kako te niko ne bi mogao ucjenjivati i to ti borci nisu zamjerali. Ali šta sada hoćeš, preko Mome, da si stvaralac, vožd, prestolonasljednik?
Vidis Milorade, ovo ti ne smije niko reći od ovih tvojih, a ja ti kazem i znaš da te ne mrzim. Spašavao sam ti glavu u ratu od tih istih, koje danas podizes u visine. To je nešto što tvoj politički stomak može svariti, ali moj, policijski, ne može.
Dok ovo pišem, sjetih se velikog generala Lisice, koji mi je svojevremeno rekao: “Slušaj ti mali sa mnogo činova, ako ovog probisvjeta, izdajnika i lopova, Obrena Petrovića, ne smijeniš, uzeću ti svu policiju i zapaliti zgradu SM.”
Upozoravao sam SDS da je Obren izdajnik i da sam ga u ratu smijenio. Ja isto govorim i danas, a sada ga Dodik podržava.
Sve ovo skupa više ne može pod moju kožu i zato sam samo svoj.
Zato nikada nisam bio, niti želio biti, dio žabokrečine u čijem se mulju valja i pozicija i opozicija.
Kako i do kada će borci sve ovo da gutaju, ne znam, ali znam da sam čvrsto uz njih, kao i što znam, da mulj svih žabokrečina ovoga svijeta ne može prekriti miris tople, nesebično prolivene, junačke krvi.
Ona ostaje kao legat, kao obaveza i kao poziv…
General Tomislav Kovač