Odgovarajućim odlukama gradskog i republičkog Štaba za vanredne situacije uspostavljen je niz preventivnih mjera socijalnog distanciranja, koje podrazumijevaju obustavu rada privrednih subjekata, uglavnom iz oblasti preduzetništva, ugostiteljstva i hotelijerstva, zatim zabrane okupljanja, obavezu fizičkog distanciranja na mjestima gdje je to nemoguće izbjeći (prodavnice ,pošte,banke, sl), rad kod kuće,obavezu korišćenja i nošenja zaštitnih maski, rukavica,te dezinfekciju prostora i ostalo.
Preduzete su i mjere praćenja prelazaka granica, mjere izolacije i samoizolacije,(zbog eksternih kretanja stanovništva,tranzita ljudi i roba, povratka studenata i zaposlenih iz okolnih zemalja sa žarištima infekcije),a vanrednim stanjem bitno je ograničena sloboda kretanja i tako su do kraja iscrpljene sve preventivne mjere.
U početku, krizni štab je tvrdio da nema zaraženih, mada bi ispravnije bilo reći da srećom nije bilo registrovanih kliničkih slučajeva infekcije virusom,a pošto je broj testiranja u početku bio simbolično mali,ni takve tvrdnje nisu mogle biti u potpunosti pouzdane.
Pošto se stanovništvo dosta disciplinovano pridržavalo preventivnih mjera sa manjim izuzecima, to je rezultiralo relativno dobrom epidemiološkom situacijom tokom prve dvije do tri sedmice od početka epidemije.
Preventivne mjere, naravno, nisu same po sebi dovoljne ,nego su čak bitnije one koje se tiču zaštite i očuvanja od infekcije osoblja, prvenstveno unutar zdravstvenih ustanova, pošto su one zadnja linija odbrane zdravlja stanovništva.U njima borave zdravstveni radnici , pacijenti na liječenju, oni koji dolaze na dijagnostičke zdravstvene preglede , kontrole, ispitivanja, te pacijenti sa hroničnim zdravstvenim problemima i sl.
Bilo kakva ozbiljnija epidemija, kao što je ova sa virusom Covid 19,predstavlja apsolutni izazov za kompletan zdravstveni sistem i njegovu organizaciju. Bez procedure testiranja unaprijed se ne zna ko je već zaražen , kada, gdje i iz kog razloga (zdravstvenog ili nekog drugog) takav zaražen može da uđe u zdravstvenu ustanovu i koja odjeljenja tokom utvrđivanja dijagnoze može da prođe.
Razlog posjete zdravstvenoj ustanovi ne mora nužno da ima veze sa virusom ,a simptomi uopšte ne moraju biti vezani za infekciju virusom.Mogu biti višeznačni,a to znači da ulazak nepoznatog inficiranog pacijenta (makar samo jednog) predstavlja izvjesnu mogućnost stvaranja lanca zaraze od prijemnog šaltera, preko čekaonice, ljekarske ordinacije,osoblja u prostorijama sa aparatima za dijagnostiku, do samog hospitalizovanog ako bude smješten.Taj lanac teško je do kraja identifikovati, pod predpostavkom da se infekcija virusom utvrdi nakon ulaska (samo rezultati testiranja na virus su 2-3 dana),a i prije samog izlaska iz ustanove.
Zato je nekontrolisan ulazak virusa u zdravstvene ustanove katastrofalan, prije svega zbog gubitka kontrole nad velikim brojem kontakata u predugom razdoblju (bez testiranja i izolovanja do pojave ozbiljnih kliničkih simptoma) i zbog mogućnosti prebrzog uspostavljanja eksponencijalne krive broja novih nosioca virusa-klastera ,među kojima su prvenstveno zdravstveno osoblje,ležeći pacijenti i pomoćno osoblje.Upravo takvi slučajevi desili su se u Nevesinju i Trebinju.
To se odnosi i na sve druge ustanove u kojima je koncentrisana populacija, poput državnih institucija i ustanova , koje rade neprekidno u svim uslovima. To su kasarne,policijske stanice,zatvori, domovi za stara i iznemogla lica,služba civilne zaštite,vatrogasne službe,granična služba ,carinska služba, socijalne ustanove i sl. Ulazak virusa u ove ustanove stvara gotovo neshvatljive izazove.Očigledno su na najvećoj probi svi sistemi i segmenti organizacije republičkih i državnih organa,a pogotovo organizacija sistema zdravstva.
Zato je glavna preporuka svjetske zdravstvene organizacije WHO da se što više ljudi testira na prisustvo virusa. Tako se prvenstveno sagledavaju podaci o mjestima i žarištima infekcije. To je jedini način da se dobije što realnija slika o stepenu zaraženosti stanovništva, ,te da se blagovremeno i ciljano preduzmu sve moguće mjere kako bi nastale minimalne sekundarne štete.Sve prethodno nareceno,bi se moglo podvesti pod “rijec struke”.
(II)
Putem medija više puta javno je prezentovana potreba, da se iz navedenih razloga zdravstvenim ustanovama i zdravstvenim radnicima na području Istočne Hercegovine što prije obezbijedi i dostavi prije svega potrebna primarna medicinska oprema. To podrazumijeva ličnu i specijalnu medicinsku zaštitnu opremu, laboratorijsku opremu sa reagensima, testove za detekciju virusa,ali i drugu potrebnu opremu vezanu za teže kliničke slučajeve i logističku podršku koju bi morao da ima jedan regionalni medicinski centar.
Do sada je učinjeno jako malo, iako se broj zaraženih ozbiljno i neprestano povećava. To nesumnjivo može dovesti do katastrofalnih posljedica,koje niko ne priziva i nipošto ne želi.
Finansijska pomoć nekolicine privrednika grada Trebinja, nekih fondacija , lične novčane donacije uspješnih sportista iz Trebinja i Hercegovine i donacija u medicinskoj opremi od strane Predsjednika poslovnog sistema Swisslion-Takovo svjedoče da je svima njima stalo do zdravlja ljudi u Hercegovini, te da su svjesni njihove očigledne zdravstvene ugroženosti i potrebe da se pomogne, prije svih, zdravstvenim radnicima.Zakljucno sa danasnjim danom na takoreci jedinom regionalnom covid odjeljenju u Trebinju,zdravstveni radnici bore za zdravlje pacijenata se sa skromnim resursima kojima raspolažu.
U ovako ozbiljnoj epidemiološkoj situaciji nadležne zdravstvene institucije Republike Srpske i lokalne zajednice u Hercegovini bi trebalo,ali ne mogu, ili ne žele, da učine bilo šta, da u skladu sa svojim mogućnostima, hitno priskoče u pomoć svim zdravstvenim ustanovama u nabavci opreme neophodne u vanrednim situacijama. Neki plan,kreiran maker I od strane diletanata, bi morao da postoji, pošto je već sada evidentno da se broj zaraženih značajno povećava , disperzira po lokalnim zajednicama, i očigledno je da će se pacijenti upućivati na jedno ili više mjesta gdje ima najviše potrebne zdravstvene opreme, odgovarajućih ljekara i potrebne logistike.
Kako bi ove institucije trebalo da predstavljaju okosnicu očigledno zapostavljenog zdravstvenog sistema Republike Srpske ljudi shvataju da su one potpuno zakazale,a na scenu su isplivali potpuno ogoljena nemoć, prevara i laž, što kod građanstva podstice strah, ogorčenost i bijes.
U cara Trojana kozje uši.
Pomoć u potrošnom materijalu, maskama i rukavicama,sredstvima za dezinfekciju te manjim količinama zaštitne opreme,ne može sakriti kao I nasusnu istinu da su bolnice i domovi zdravlja decenijama unazad zapostavljeni i u finansijskim problemima, sa zastarjelom medicinskom opremom, dotrajalim zgradama, zastarjelim voznim parkom i uopšte logistikom. Pacijenatima su uvedene brojne participacije za lijekove i skoro sve ozbiljnije zdravstvene preglede i intervencije , ili smještaj u ustanove,oni nerijetko sami kupuju lijekove ,bez obzira što su većina pacijenata zdravstveni osiguranici, koji izdvajaju sredstva kroz doprinos za zdravstvo iz svojih bruto zarada.
Višedecenijska nespremnost i nesposobnost za reformu cjelokupnog zdravstvenog sistema doveli su do finansijskog kolapsa zdravstvenih ustanova, a time i do urušavanja kvaliteta zdravstvenih usluga i nezaustavljivog kolapsa zdravstva Republike Srpske, i naravno pos vim pokazateljima,nama najbitnije I jedine, Istočne Hercegovine.
Neophodno je ukinuti bezobzirno i trajno zavlačenje ruke u džep građana putem dvostrukog oporezivanja pacijenata, a naročito penzionera. Potrebno je da se na principu strucnosti i odgovornosti uspostavi funkcionisanje menadžmenta i uprava ovih vitalnih ustanova, a samim tim onemogući njihovo nojevsko zabijanje glave u pijesak nad ostvarenim gubicima i dugovanjima,koje na kraju svi plaćamo kroz lošu i neadekvatnu zdravstvenu zaštitu, a to je nešto što je ključno za pristojan život i javno zdravlje građana.Tako naprosto mora biti.
Evidentna je nemoć nadležnog resornog ministarstva da po ovom pitanju bilo šta učini. Očigledna je nespremnost za potpunom promjenom ili reformom poluraspadnutog zdravstvenog sistema ogrezlog u enormnim dugovanjima.
Objavljena lista poreskih dužnika Republici Srpskoj (krajem 2019,vjerovatno su svježi podaci još strašniji),pokazuje da su u kontinuitetu najveći poreski dužnici javne zdravstvene ustanove i da većina njih odavno uopšte ne plaća poreze i doprinose.
Ukupan iznos dospjelih, a neizmirenih poreskih obaveza javnih zdravstvenih ustanova sa krajem novembra 2019. godine, iznosi 260.000.000 KM, što je u poređenju sa iznosom dospjelih, a neizmirenih obaveza na dan 31. 12. 2018. godine, više za 45,5 miliona KM (zvanični podaci Poreske uprave RS).Samo na području Istočne Hercegovine ta dugovanja su 49.500.000 KM. Stvarna (ukupna) poreska dugovanja javnih zdravstvenih ustanova, uzimajući u obzir i činjenicu da je najveći dio tih dugovanja reprogramiran, su oko 350.000.000 KM (podaci novembar 2019.)
| Poreski dug zdravstvenih ustanova na području regije Trebinje (Istočna Hercegovina) | ||||
| RB | JIB /JMBG | Naziv poreskog obveznika | Sjedište dužnika |
Iznos poreskog dospjelog a neplaćenog duga na 31.08.2019 |
| 1 | 4403578070003 | JZU Univerzitetska Bolnica Foča | 031 Foča | 23,410,482.02 |
| 2 | 4401353910000 | JZU Univerzitetska Bolnica Trebinje | 107 Trebinje | 6,639,831.72 |
| 3 | 4401353936001 | Dom zdravlja Trebinje | 107 Trebinje | 5,499,100.26 |
| 4 | 4401413910004 | JZU Dom zdravlja Foča | 031 Foča | 4,221,525.89 |
| 5 | 4401372380003 | Dom zdravlja “Sveti Luka” Bileća | 006 Bileća | 3,282,413.23 |
| 6 | 4401396480009 | JZU Bolnica Nevesinje | 069 Nevesinje | 2,827,405.33 |
| 7 | 4401385280008 | JZU Dom zdravlja Prof.”Savo Bumbić” | 033 Gacko | 2,572,532.08 |
| 8 | 4401394430004 | ZU Dom Zdravlja Ljubinje | 061 Ljubinje | 597,236.42 |
| 9 | 4401422820000 | Dom zdravlja Berkovići | 099 Berkovići | 477,387.66 |
| 49,527,914.61 КМ | ||||
| Poreski dug 7 najvećih dužnika – zdravstvenih ustanova u R.Srpskoj | ||||
| RB | JIB /JMBG | Naziv poreskog obveznika | Sjedište dužnika |
Iznos poreskog dospjelog a neplaćenog duga na 30.09.2019 |
| 1 | 4400928890000 | JZU Univerzitetska klinički centar Banja Luka | 002 Banja Luka | 67,142,052.24 |
| 2 | 4403626490001 | JZU Bolnica Istočno Sarajevo | 088 Istočno Sarajevo | 32,744,739.74 |
| 3 | 4400044160008 | JZU Bolnica “Sveti apostol Luka” Doboj | 028 Doboj | 32,533,553.88 |
| 4 | 4403578070003 | JZU Univerzitetska Bolnica Foča | 031 Foča | 23,410,482.02 |
| 5 | 4400425470003 | JZU Bolnica “Sveti vračevi” Bijeljina | 005 Bijeljina | 14,722,659.53 |
| 6 | 440106070007 | JZU Bolnica Gradiška | 008 Gradiška | 13,117,499.85 |
| 7 | 4401532680009 | JZU Bolnica “Dr Mladen Stojanović” Prijedor | 074 Prijedor | 7,868,421.83 |
| 191,539,409.09 КМ | ||||
Rješavanje pitanja poreskih dugovanja javnih zdravstvenih ustanova dodatno otežava činjenica da je riječ o poreskim obveznicima, koji obavljaju veoma osjetljivu djelatnost od javnog interesa, kod kojih nije moguće primijeniti sve mjere prinudne naplate propisane zakonom, jer bi to dovelo do onemogućavanja pružanja zdravstvene zaštite građanima u tim ustanovama.
Poznato je da je u aprilu 2019.godine Republika Srpska za godinu dana izdala 669 miliona maraka garancija za kredite zdravstvenih ustanova,gradova, opština i javnih preduzeća. To praktički znači da će, ako pravna lica ne budu mogla da vraćaju svoje zajmove, novac biti uzet iz budžeta RS.
Izmjene Zakona o zaduživanju, dugu i garancijama RS, kojim se propisuje da parlament RS odlučuje o ukupnom iznosu garancija u toku fiskalne godine, a da Vlada RS odlučuje kome će i za šta one biti izdate, na snazi su od 1. januara 2018. godine.
Među zdravstvenim ustanovama garancije su dobili Univerzitetski klinički centar Banja Luka, Fond zdravstvenog osiguranja RS, Univerzitetska bolnica Foča, Bolnica „Sveti apostol Luka“ Doboj, Bolnica„Sveti vračevi“ Bijeljina, Bolnica Nevesinje, Bolnica Istočno Sarajevo i Bolnica „Dr Mladen Stojanović“ Prijedor.
Ovako moćan ,spreman, organizovan, zdravstveni sistem napao je Covid 19.
David protiv Golijata.Ostanite sa nama.
Istina o virusu u Trebinju I Istocnoj Hercegovini
Ima nade – nema nade
Zvanične informacije ukazuju da se prvi slučaj oboljelog od virusa Covid 19 u Trebinju javio kod pacijenta otpuštenog iz Univerzitetskog kliničkog centra Banja Luka gdje je hospitalizovan zbog drugog oboljenja. On je opet prema zvaničnim izjavama od 07.04.2020 . godine smješten na izolaciono odjeljenje JZU Bolnica Trebinje sa respiratornim simptomima. Taj pacijent je testiran na virus Covid-19 i bio je pozitivan .
Ono o čemu nije bilo ni riječi, a istina je, da taj ozbiljno bolestan pacijent uopšte nije koristio za prevoz medicinsko sanitetsko vozilo, već je prevezen službenim vozilom jednog javnog preduzeća iz energetskog sektora.
Isti je prethodno testiran na prisustvo virusa na prijemu u UKC Banja Luka i bio je negativan.Na izlasku iz UKC nije testiran, što znači da je zaražen u “najreprezentativnijoj zdravstvenoj ustanovi” u Republici Srpskoj-UKC Banja Luka, a nastavio liječenje u JZU Bolnica Trebinje, nakon pauze od nekoliko dana koje je zaraženi proveo kući .Naknadna testiranja pokazala su da su neki njegovi porodični kontakti i kontakti među osobljem JZU Bolnica Trebinje takode pozitivni,što znači da se desio najgori moguci scenario. Drugim riječima, prvi slučaj zaraze stigao je u JZU Bolnica Trebinje “maltene preporuceno” iz UKC Banja Luka.To nedvosmisleno govori da su ili preskočene procedure ili što je još gore – štedilo se na testovima. Da nije tragično bilo bi smiješno.
Vozila za prevoz pacijenata sa uputnicama na liječenje iz jedne zdravstvene ustanove u drugu, često nisu u funkciji, bilo da su stara,neispravna, neadekvatna ili nekompletna ili se prosto ne dodjeljuju pacijentima za prevoz zbog ušteda u troškovima bolnica i neregulisanih međusobnih finansijskih odnosa zdravstenih ustanova.
Da se ne lažemo,šta god da je, to stanje nije od juče, i pacijente godinama iz svih ovih razloga, gotovo po pravilu, u veće medicinske ustanove prevoze vozila javnih privrednih preduzeća i ustanova. Iako se i na taj način kroz gorivo, dnevnice i smještaj vozača, troše javna sredstva samo se trošak pravi na drugom mjestu.Znaci sve iz istih gaća/javnih,preciznije nasih,odnosno svih nas/,samo je pitanje ciji dzep strada u datom trenutku/. Ova pojava je odavno postala masovna i potpuno uobičajna.
Osim što su pacijenti prinuđeni da se sami snalaze,kod težih slučajeva prilikom prevoza može biti ugroženo njihovo zdravlje i život,što bi se moglo kvalifikovati kao krivično djelo protiv zdravlja pacijenta.Ako se tako pacijent prevozi tokom trajanja epidemije i vanrednog stanja,onda je magnovenje u kome bauljamo i ludilo odgovornih pojedinaca na vrhuncu,a neodgovornost zastrašujuća i opasna.
Pošto je ova istina identifikovana, a izostanak vidljive materijalne i finansijske podrške gradske administracije i opstina/I zvanicno zdruzenih u Savez opstina Istocne Hercegovine/zdravstvenim ustanovama svojim radom,bolje reci neradom,postao transparentan, građanima je takoreći pukao film. Lokalni portali su bili masovno zatrpani negativnim komentarima bijesnih građana, a naročito na račun glavnog i jedinog dobavljača medicinske opreme i zaštitnih sredstava, izvjesnog i deklarativno svemoguceg člana Predsjedništva BiH, po njegovom dolasku u iznenadnu posjetu “vjernim i dobrovoljnim davaocima novca iz Hercegovine”.
Dobavljač je u posjetu “ slučajno naišao”, zaboravivši povesti sa sobom odgovornog resornog ministra zdravlja Republike Srpske,a uz to je još propustio priliku da, kao i njegov glavni politički uzor iz bratske zemlje, bar doveze pomoć zdravstvenim centrima u Istočnoj Hercegovini (a ne samo Trebinju), sa obaveznim slikanjem za medije i nemilu uspomenu.
Maglovita obećanja pomoći od potpuno nenadležne osobe, i to ne prvi put, ljudi su shvatili kao iživljavanje nad njima i najjeftinije političko reklamiranje. Dotični je to učinio u najgorem trenutku kada je ta pomoć zaista potrebna i urgentna i kada je oprema već trebalo da bude isporučena i u funkciji.
Isti je nakon masovnog pominjanja njegovog oca i majke na portalima, kao i jednog komentara Nemoj Mile,mnogo je…. !!!, brže bolje odletio tamo odakle je i došao, a već narednih dana gradonačelnik Trebinja I” glavnokomandujuci Kriznog štaba”, je zahvalio patriotskim portalima što su ukinuli komentare,sa obrazloženjem da tako nešto ni doktor Kon jednostavno nije mogao podnijeti,nego je morao podnijeti ostavku.Poruka koja se nadvila nad svima nama”ne daj Boze da on,ili njegov externi tim to isto urade”. Toliko i o slobodi medija.
Veliki Baja je lično na aerodromu Mahovljani dočekivao,raspakivao i svojeručno raspoređivao pomoć od svojih velikih prijatelja Vučića,Erdogana,Orbana,Putina, a na kraju Si Đi Pinga,izjavivši da se osjeća prevaren i izdat od EU. Istovremeno se požalio da je previše udaljen od Kine, objašnjavajući kuda sve avion iz te bratske zemlje mora da obilazi da bi došao do njega.Iz Srbije nisu stigli još samo stalci za infuzije i stetoskopi,ali mu je zato AV već dva puta iskazao divljenje kako uopšte bilo šta nabavlja kada mu je budžet prazan.
Potrebnu solidarnost i empatiju iskazali su gradska administracija, Elektroprivreda Republike Srpske,Elektrohercegovina Trebinje,koji su skupili značajna sredstva u Fond solidarnosti pokazavši veću brigu za već podleglu privredu, nego za sopstvene zdravstvene ustanove i zdravlje građana..
Broj slučajeva zaraženih virusom u poslednje dvije sedmice naglo je porastao na 17 samo u Trebinju i preko trideset u istočnoj Hercegovini ,sa mnogobrojnim zloslutnim kontaktima među kojima je, nažalost zarazeno i u izolaciji i medicinsko osoblje/bez,vec svima/, poznatih detalja?.
I dalje je neriješeno pitanje značajnijeg testiranja,a ni na vidiku nije priprema za gotovo izvjestan nepovoljan scenario ako se porast broja zaraženih nastavi i ako se među njima pojave i oni sa težom kliničkom slikom, što do sada na sreću nije bio slučaj.
To sve podrazumijeva i razmještaj zaraženih po opštinama, a otvoriće se i pitanje smještajnih kapaciteta , nedostatak medicinske osoblja i više potrebne opreme.
Dok se panično istražuje sve veći broj kontakata zaraženih,što postaje sve složeniji problem zbog protoka vremena i najrazličitijih okolnosti, zabrinutost raste a nemoć lokalnih zajednica i zdravstvenih ustanova postaje sve više očigledna. Pomoći od Republike nema ni na vidiku.
Čak i u ovoj situaciji nabavljena medicinska oprema se raspodjeljuje drugim većim centrima/dok je Hercegovina zaobiđena,jer je to, pokazalo se i ovoga puta,preovladavajuci rezon/. Nezaustavljivo raste ogorčenje stanovnika Istočne Hercegovine prema Ministarstvo zdravlja koje ne radi apsolutno ništa, niti može ,jer mu je ingerencije preuzeo neobuzdani diktator. On lično sve nabavlja, sam raspoređuje, određuje trajanje policijskog sata, dodjeljuje sate za šetanje kuca i maca. Drugim riječima, ,preuzima nadležnosti koje mu ne pripadaju.Što je mnogo,mnogo je. Ne recimo,da nas glava ne zaboli,previše .
Ovo se ne zaboravlja ,ovo će se pamtiti, ne zastarijeva!
Naše oči sada su uprte u zdravstvene radnike.Neka njih i pacijente sačuva Bog!
Neka Bog čuva Hercegovce i Hercegovinu!
Danas je već 35 zaraženih u Hercegovini i tri zvanično identifikovana klastera u Trebinju!
Božeee, pomozi nam!
Nastaviće se.Ostanite s nama…..