Vjerujem da je svakom poštenom građaninu Republike Srpske i dalje pred očima slika sa posebne sjednice Narodne skupštine Republike Srpske, kada je „veliki“ Srbin, Milorad Dodik, kao član Predsjedništva BiH na jedan sraman i bestidan način više od pet sati lagao poslanike u da Republika Srpska i BiH ne pristupaju NATO savezu, a samo par dana nakon toga ANP poslao za Brisel.
Dana 22.04.2020. navršeno je 75. godina od proboja jasenovačkih logoraša, a taj dan je bio i podsjetnik na još jednu veliku laž „patriote“ koji je bez znanja institucija Republike Srpske (2000. godine) predao (čitaj prodao) jasenovačku građu Muzeju Holokausta u Vašingtonu, nakon čega je ta ista građa vraćena Hrvatskoj i sada leži u tami nekog podruma. Dok Dodik ovih dana, umjesto helikopter, vozi bicikl po Laktašima, ne mogu a da se ne zapitam koliko je djece iz Jasenovca bilo uskraćeno za život i brojne dječije radosti poput vožnje biciklom. Još sramnija je izjava njegovog ministra Dragana Lukača da je sporna građa izložena u nekom muzeju ili arhivu Hrvatske, jer će je na drugim mjestima dostojnije predstaviti.
Teško je pobrojati sve izdaje Milorada Dodika, ali ono što zasigurno možemo reći da se za vrijeme njegove vladavine Republika Srpska umanjila i teritorijalno i pravno, ali što je najgore i demografski, jer je za vrijeme vlasti njega i njegovih koalicionih partnera iseljeno više stotina hiljada ljudi iz Republike Srpske. On jednostavno opstaje zahvaljujući sposobnosti da kupuje i ljude i dobra, a sve to narodnim parama, naravno. Tu je neprikosnoven.
Neću, po ko zna koji put reći da je upropastio ekonomiju, žilu kuckavicu jedne zemlje, otjerao mladost, podjelio narod, ponizio i radnike i penzionere, a posebno borce Republike Srpske, oni koji su ovu državu i stvarali i koji su u njene temelje ugradili djelove svojih tijela i živote. Možda će mu nekada, jednog dana, proraditi svijest da će se sjetiti svih onih čije je živote uništio, da će se sjetiti na stotine hiljada pobijenih u Jasenovcu, da će se sjetiti desetine hiljada jasenovačke djece koja nisu doživjela brojne dječije radosti, poput vožnje biciklom.
Ljubiša Krunić, poslanik NSRS