Autor ovog teksta svjesno je čekao par dana da vidi opseg reagovanja trebinjskih medija na javni protest boraca i , po običaju, nije dočekao ništa novo. Bezosjećajno, škrto i jadno. Doduše, od plaćeničkih javnih medija i portala drugo se nije ni očekivalo. Ipak, istorija je pokazala da se njihova likovanja ili tekstualna škrtarenja i likovanja finansijera znaju i preobraziti..
U revoluciji, koja ,naravno, ne mora biti nasilna, promjenu društvenog uređenja, odnosno preobrat, ne mora izvršiti veliki broj ljudi, pa čak ni većina neke socijalne grupacije. Neke prevrate vodile su samo male grupe , pa taman to bile grupice od sto, dvjesta ili trista ogorčenih ljudi. Krenule, pa pokrenule. Među nama su nesumnjivo neki novi Če Gevara, Roza Luksemburg, Robespjer, Gandi, Trocki i slični. Samo je pitanje vremena kad će iskrsnuti u svoj svojoj istorijski predodređenoj veličini. Čisti i čestiti.
Mislim da vladajuću oligarhiju, što u Trebinju, to u vascijeloj Republici Srpskoj, posebno treba da zabrinu riječi razočaranog, iznerviranog i pravdoljubivog građanina koji im je, punim imenom i prezimenom, u jednoj aplikaciji, pored ostalog, napisao:
“Taman da sam sam, a nisam, boriću se protiv vaših namjera i ukazivati na sve licemjere koji bi zarad ličnog komfora i s đavolom tikve sadili, Stidite li se, drugovi ?”
Ili borca koji se na protestnom skupu, prepun gorčine, obraća drugovima iz rova:
“Koliko još može bit gore, jadnije i bijednije za sve nas….Čast, ali i bruka žive dovijeka. Je li nas sramota onih koji nas gledaju iz nebeskog rova, zastali na korak u vječnom jurišu…”
Takavi nastupi običnih građana do juče su bili nezamislivi, ali vremena se mijenjaju i klica srdžbe nezaustavljivo raste. Samo je pitanje vremena kad će eksplodirati. Pitam se samo ko ono napisa: Ko s đavolom tikve sadi…
MLP