Kolumne

A, SAD ADIO…

Predizborna obećanja i aktivnosti SNSD-ovih vlastodržaca neodoljivo podsjećaju na Veselu svesku ili dječju crtanku. Par stotina metara nezavršenog asfalta, zamišljena igrališta, šetališta, mostovi, a s druge strane pacijenti ispod drveta, dok se  boce sa infuzijom kače  o grane. I djeca su se vjerovatno zabavljala neko veče slušajući jednog od ključnih ljudi Elektroprivrede, koji se , ničim izazvan, zapetljao nabrajajući izvore obnovljive energije. Očigledno je da Dodikova Tužna sveska popunjava posljednje stranice.

Odbijanje Luke Petrovića i Mirka Ćurića da izađu na megdan predstavnicima opozicije može se podvesti pod jedini raspoloživi termin – strah. Peru se perjanice režima time da je riječ o gubljenju vremena  na “neozbiljnom jutjub kanalu”. Ako laže koza ne laže rog. Na brojci od više desetina hiljada pregleda emisija Internet televizije “Hercegovina naša svetinja” pozavidjele bi i neke televizije sa nacionalnom frekvencijom, a kamoli režimska Herceg televizija koja o tolikoj gledanosti može samo sanjati.

Strah i panika SNSD-ovih komandanata i poslušnih plaćenika širi se brzinom pandemije virusa korona. Razlika je u tome što se za koronu uskoro očekuje vakcina, dok za ovu autokratsku bolest  nema lijeka. Malignitet je zahvatio cio truli organizam šatorske hobotnice. Trenutno je na aparatima koje će narod isključiti u nedelju. Iskreno, biće nam neobično bez onoga ” ne može nam niko ništa”.

E, malo sutra…