Slavko Bovan, rođeni Mostarac, diplomirani pravnik, zaposlen u Gradskoj upravi Kikinda, uspješan je učesnik mnogih televizijskih kvizova, a još je uspešniji kao sastavljač ukrštenih riječi, rebusa i drugih zagonetaka, pa se uz njegovo ime često dodaje epitet najuspješnijeg enigmate u Srbiji.
Da li ste, stvarno, najuspješniji enigmata u Srbiji?
Vjerovatno nisam jer srpska enigmatika ima tradiciju dugu dvjesta godina, u svakom vremenu bilo je majstora i velemajstora zagonetanja, ali je činjenica da sam od Enigmatskog saveza Srbije 2011. godine dobio titulu najuspješnijeg takmičara na prvih deset Susreta enigmata Srbije. Takmičim se od 1985. godine kada sam kao početnik nadmašio mnoge majstore iz cijele Jugoslavije i pobjedio. Od tada, do sad, pobjeda mi ne manjka, ali meni je najvažnije da uživam u ovoj svojoj zanimaciji. Namjerno ne kažem hobiju, jer enigmatiku smatram svojom drugom profesijom. Dakle, odgovor bi bio – Jesam jedan od najuspješnijih enigmata u Srbiji. Tako kažu kolege, a ja kolege uvažavam.
Onda ste i najuspješniji hercegovački enigmata. Naime, poznato je da posebno naglašavate svoje prorijeklo.
Naravno da je porijeklo važno. Ponosni sam Hercegovac svim srcem i dušom, a baš zbog toga već tridesetak godina koristim pseudonim Ero, čime sam “doskočio” ostalim dobrim hercegovačkim enigmatima jer sam “prigrabio” ovaj pseudonim za sebe. Koga god od enigmata pitate ko je Ero, znaće da sam to ja, iako, ima dosta odličnih enigmata među Hercegovcima. Evo, iz Trebinja su Milorad Živanić i Miodrag Ivanišević, takođe veoma uspješni u ovom poslu.
Sa hercegovačkih brda u ravni Banat. Da li je to sticaj okolnosti ili namjera?
Kikinda je moj grad već skoro trideset godina. Došao sam sa namjerom da ostanem 10-15 dana jer smo žena koja je bila u poodmakloj trudnoći i ja, spasavajući živu glavu iz Sarajeva došli u Kikindi, po prvobitnom planu da ostanemo dok se žena ne porodi pa da idemo za Hercegovinu, a onda se taj naš boravak malo produžio. U početku je bilo vrlo neobično, drugačiji ambijent, drugačiji mentalitet, ali živ se čovjek na sve navikne. Sada Kikindu osjećam kao svoj grad, ali zavičaj je zavičaj.
A zavičaj je na Buni?
Da, jesam rođen u Mostaru, u porodilištu, ali sam sa Bune. Rijeka Buna mi teče pokraj kuće, hladovina ispod vrba na obali Bune je mjesto gdje se najradije odmaram. Obišao sam dosta svijeta, a bio sam i u nekim čuvenim ljetovalištima, ali sve na jednu stranu, a uživancija uz Bunu na drugu stranu. Svakog ljeta idem u svoj rodni kraj, a nadam se da mi ova korona neće poremetiti planove za ovu godinu, a planovi su: odmaranje na Buni i viđenje sa hercegovačkim enigmatima, Olimpijski kviz u Nevesinju i posjeta tazbini, ispijanje kafe s bratom pod Platanima u Trebinju i posjeta Manastiru Žitomislić.
Rado dolazite i u Trebinje?
Ne znam da li su Trebinjci svjesni da žive u jednom od najljepših gradova na svijetu? Mislim da nisu. Baš uživam u svakoj posjeti Trebinju. Tu mi živi brat Miroslav, akademski slikar, imam još dosta rodbine, a da imam malo više vremena, kao što nemam, u Trebinju bih bio “dok me ne išćeraju”. Doduše, nisam bio dvije godine, ali kao što rekoh, planiram da dva-tri dana skoknem do Trebinja.
Pominjali ste i Nevesinje?
U Nevesinju sam prije rata bio svega dva puta, iako je na 40 km od Bune. Jednostavno, nisu me vodili putevi na tu stranu. Zadnjih 25 godina putevi me vode na tu stranu, ali i sa te strane. Tazbina (Miloševići) mi živi u Nevesinju, pa su naši odmori prethodnih godina bili po princiju: “red doline – red planine”. Dodatni motiv je učešće na Nevesinjskoj olimpijadi. Prije izvjesnog vremena saznao sam da se u okviru ove značajne manifestacije održava i kviz znanja. Prijavio sam, prošao ne baš jednostavne kvalifikacije i plasirao sam se u finale gdje sam osvojio bronzanu medalju. Tada su me “kupili” za sva vremena, takmičari su odlični, organizatori vrlo profesionalni, mnogo gledalaca, ali što je najvažnije vlada prijatna i fer atmosfera. Prava hercegovačka. Osjetio sam se kao svoj na svome. Zato sam odlučio da učestvujem kad god mi se pruži prilika, a vidim da ni domaćinima nije mrsko da me vide na bini. Baš uživam u tom takmičenju, a ostvario sam i neka nova prijateljstva sa odličnim mladim obrazovanim I pametnim Nevesinjcima. Prošle godine sam pobjedio, a imam ukupno još jednu sredbrnu i dvije bronzane medalje.
Koliko se taj kviz razlikuje od televizijskih kvizova na kojima ste učestvovali?
Učestvovao sam na nekoliko televiziijskih kvizova, u Slagalici sam bio u tridesetak emisija, imam dva druga mjesta u finalima ciklusa, osvajao sam i neke nagrade u drugim kvizovima, sve je bilo dobro i lijepo, ali Olimpijski kviz mi je prirastao srcu, jer se odvija uživo pred publikom, jer je tako vedra atmosfera među takmičarima da mi bude žao kada se sve završi. Bože zdravlja, eto mene i ove godine da pružim priliku rivalima da mi se revanširaju za prošlogodišnju pobjedu. U povjerenju ću vam reći, ali nemojte širiti dalje, u Nevesinju među učesnicima Olimpijskog kviza ima makar šest ili sedam takmičara koji su mnogo bolji kvizaši od mene. Objektivno jesu, ali ne dam se,…ćeraćemo se još.
Kada govorimo o enigmatici, ljudima je prva asocijacija – ukrštene riječi. Vi sastavljate i druge zagonetke?
Srpska enigmatika je jedna od najraznovrsnijih na svijetu. Jeste ukrštenica kraljica zagonetaka, pa skoro da i nema lista koji ne objavljuje ukrštene riječi, ali enigmatika je i mnoštvo drugih zagonetaka. Od samih početaka mog bavljenja ovom “umnom gimnastikom” odlučio sam da se okušam u više enigmatskih vrsta. Do sada sam objavio preko 40.000 enigmatskih priloga, a oko trećine su ukrštenice, a ostalo su rebusi, anagram, indirekti, stihovne zagonetke, bitalice, mozgalice, …Objavio sam preko 200 vrsta ili podrvsta enigmatsih priloge.
Gdje su sve objavljene Vaše ukrštenice?
Lakše je nabrojati gdje nisu. Već dvadesetag godina radim po narudžbi, odnosno, zainteresovane redakcije me kontaktiraju i naruče šta im treba. Sa nekim listovima sarađujem godinama, pa tako dvije strane enigmatike objavljujem u “Politikinom zabavniku” od 1994. godine.
Zanimljiva je priča o ogromnoj ukrštenici koju ste pripremili. Kako je ona nastala?
Pozvao sam kolege da zajednički napravimo jednu veliku ukrštenicu za Susrete enigmata Srbije kojima je Kikinda bila domaćin 2012. godine. Moji prijatelji su me prijatno iznanadili ogromnom podrškom. U ovom mom projektu učestvovalo je 122 autora iz 12 zemalja, pa smo napravili ukrštenicu dugu oko 160 metara.
Dakle, Kikinda ima mamuta i mamutsku ukrštenicu, a imate i dobar enigmatski klub?
Najbolji! Klub smo moji prijatelji i ja osnovali prije pet godina, odmah smo počeli da se takmičimo, pa smo tri godine zaredom bili mnogo bolji od svih ostalih, jednom smo osvojili prva mjesta u svim disciplinama, a dva puta smo u Kikindu donijeli po šest pehara, od sedam mogućih. Zadnje dvije godine se ne takmičimo jer smo dobili zabranu učešća. Previše smo jaki.
Gde se zainteresovani mogu detaljnije upoznati sa vašim plodnim radom?
Svakom ko pokaže zrnce interesovanja za enigmatiku rado ću dati neke korisne savjete. Lako me možete naći jednostavnom pretragom na internetu. Doći ćete do mog bloga čiji naziv upućuje na zaključak da ga uređuje Hercegovac. Kao što znate, nama je svojstvena šala svake vrste pa i šala na svoj račun, pa sam stoga blog nazvao “Enigmatika (tupljenje i oštrenje”). Tu oštrimo vijuge svakog dana, a bogami poprilično i “tupimo” o enigmatici. Izgleda da to “tupljenje” mnogima prija pa sam nedavno zabilježio tri miliona posjeta. Izvolite, svi ste pozvani na dnevnu dozu oštrenja i tupljenja.
Šta su Vaši enigmatski planovi u narednom period?
Sad se više ne usuđujemo ništa planirati. Ovaj virus treba savladati, a ako to uspijemo, probaćemo da se vrati o u normalne tokove, a to su, što se mene tiče, nastavak saradnje sa listovima za koje radim enigmatiku, učešće na susretima enigmata u Nišu i Orašju (BiH) , te organizovanje Enigmatskih Dana ludaje u Kikindi krajem septembra.
Slavko Bovan je jedan od 5 učesnika svih Susreta enigmata Srbije.
Oženjen je i ima dva sina. Supruga Milijana također se bavila enigmatikom (do sada je objavila pedesetak osmosmjerki), a sinovi Miloš i Ognjen naučili su čitati i pisati rješavajući osmosmjerke.
Kao vrhunski srpski enigmata predstavljen je u knjigama “Istaknuti srpski enigmati” (Ivica Mlađenović, Beograd, 1999) i “Leksikon srpskih enigmata” (Miroslav Lazarević i Jovan Vuković, Beograd, 2007). U knjizi “Kombinatorika u igrama riječi” (Alojz Buljan, Novska, 2003) spomenuta je Bovanova abecedna rečenica od 39 slova: Možda škrtac posuđuje fildžančić zbog hvaljenja? (str. 218), u knjizi “565 jednoslovnih rebusa” (Vladeta Trivunac, Beograd, 2008) dva njegova slovna rebusa (br. 214 i 509), dok je u knjizi “Svet anagrama” (Zoran Radisavljević, Beograd, 2004) predstavljen sa čak 50 enigmatskih sastava.
Redakcija