nedelja mart 26, 2017
Hercegovina
14
mar 2017
SVA ČUDA AMAZONA

Napisao Administrator

Najveća tropska kišna šuma prostire se oko rijeke Amazon duge 6.440 kilometara. Ima 10.000 pritoka i najveća je rijeka na svijetu po količini vode. Ali to je još i najmanje zanimljiv podatak o Amazonu.

Amazonska tropska kišna šuma prostire se na oko 5.5 miliona kvadratnih kilometara u Južnoj Americi, prolazi kroz devet država – Gvajana, Ekvador, Venecuela, Bolivija, Brazil, Surinam, Francuska Gvineja, Kolumbija i Peru. Nazivaju je plućima svijeta jer proizvodi više od 20 posto kiseonika na Zemlji.

Ovo monumentalno i biološki raznoliko područje nije do kraja istraženo. Neki vjeruju da se u njenim zabitim krajevima nalazi oko pedesetak domorodačkih plemena koji nikada nisu imali kontakt sa spoljašnjim svijetom.

Prvi čovjek koji je u potpunosti preplivao Amazon bio je Slovenac Martin Strel 2007. godine. Plivao je 66 dana, dobio upalu bubrega i mozga, sunčanicu i ozbiljne srčane smetnje.

Amazoniju nazivaju i najopasnijom rijekom na svijetu, jer se u njenim dubinama skrivaju mnoge neobične životinje. Među njenim stanovnicama je proždrljiva riba mesodžerka – pirana, električna jegulja koja proizvodi energiju od 500 volti, kao i divovske zmije anakonde koje mile u njenoj blizini.

Opasne životinje žive i u amazonskoj prašumi, recimo divlje mačke kao što su jaguar, puma i ocelot. Amazonska prašuma dom je za 20 posto svih poznatih ptičjih vrsta na svijetu, kao i 2,5 miliona insekata.

Zbog gustoće krošnji u ovoj tropskoj kišnoj šumi, zemlja je na nekim djelovima u stalnom mraku. Granje je toliko gusto da kada pada kiša potrebno je oko deset minuta da kapljice vode stignu do zemlje.

Amazon je ime dobio od španskog istraživača Francisco de Orellana, odnosno prvog Evropljanina koji je otišao duboko u ovo područje. Dao joj je 1542. godine ime Amazon jer je u kišnoj šumi primjetio mnogo domorodačkih žena koje su ga izgledom podsetile na Amazonke iz grčke mitologije.


 
14
mar 2017
MRAČNE TAJNE POZNATIH SPOMENIKA

Napisao Administrator

Neobični spomenici krase zemlju već hiljadu godina, a imaju značajnu istoriju, kulturnu i duhovnu ulogu. Jedan od najneobičnijih a ujedno i najpoznatijih spomenika je Stounhendž.

Ovaj predistorijski spomenik sagrađen je između 3000. i 2000. godine prije Hrista, a još i danas naučnici raspravljaju oko načina kako su podignuti ti veliki kameni blokovi. Ne zna se niti ko je gradio slične ovakve spomenike po Velikoj Britaniji koji su podignuti u religijske svrhe. Neosporno je pak, da svako ko posjeti ovo mjesto u Engleskoj, osjeti ‘energetsku prisutnost’.

Na Šri Lanki se nalazi čuvena Sigirija, monolitna stijena poznata i po imenu 'lavlja stijena'. Na njojse nalaze ostaci nekadašnje palate kralja Kashiap, koja je kasnije pretvorena u budistički spomenik. Visoka je 200 metara, a od 1982. godine nalazi se na UNESKO-vom spisku mjesta svjetske baštine. Jedna je od najposećenijih spomenika na Šri Lanki.

Iako nisu klasični spomenici, špilje u Meksiku takođe izazivaju veliku pažnju turista. U Meksiku se nalazi nekoliko dubokih pećina u kojima su se održavale razne neobične aktivnosti. Špilje u Chitchen Ici i Valjadolidu su izuzetno popularne među turistima zbog svoje natprirodne ljepote, a svoju popularnost zahvaljuju i legendama o žrtvovanju životinja i ljudi svojim bogovima.

Velike glave na Uskršnjim ostrvima su misterija koja i danas izaziva maštu brojnih naučnika. Oni ni danas nisu sigurni kako su napravljene monumentalne glave te dopremljene na ovo izolovano ostrvo prepuno nedirnute prirode.

Spisak neobičnih spomenika nemoguće je napraviti bez čuvenih piramida. Piramide u Gizi najpoznatiji su i najveličanstveniji spomenici iz vremena starog Egipta. Smještene u pustinji u blizini Kaira, a uživaju veliku popularnost među turistima. Radi se o ukupno 3 piramide, a najpopularnija je Keopsova, koja je ujedno najveća i najstarija piramida na svijetu. Naučnici i dalje nisu sigurni kako su podignuti ovi veliki spomenici koji privlače hiljade turista iz cijelog svijeta.

Nakon piramida, govorimo o građevini o kojoj se decenijama pričalo kao jedinoj ljudskoj tvorevini koja se vidi sa Mjeseca. To je kasnije demantovano, ali Kineski zid svakako zaslužuje svoje mjesto u ovom tekstu. Ovaj niz odbrambenih zidova sa tornjevima smatra se najvećom građevinom na svijetu, te su jedna od najpopularnijih turističkih atrakcija uopšte. Prve zidine izgrađene su još u 7. vijeku prije Hrista, a sa prolaskom vremena i njihovim nadograđivanjem počele su se širiti legende o misterioznim nestancima konstruktora, čija su tijela navodno ugrađena u zid.


Za sami kraj, dolazimo do Jordana i grada uklesanog u stijeni. Grad Petra pripada svjetskoj kulturnoj baštini, a ujedno je i jedno od najvećih arhitektonskih dostignuća u istoriji. Sagrađen je prije otprilike 2200 godina, a lokalno stanovništvo je gradu dalo nadimak ‘Pustinjska ruža’.


 
07
mar 2017
BOJAN PELKIĆ IZABRAN ZA NAJBOLJEG SPORTISTU TREBINJA U PROTEKLOJ GODINI, RUKOMETAŠI LEOTARA NAJBOLJI KOLEKTIV

Napisao Igor Svrdlin

Sinoć je u renoviranoj pozorišnoj Sali Kulturnog centra u Trebinju održana manifestacija Izbor najboljeg sportiste grada Trebinja.

Za razliku od prošlih godina, ove godine je napravljen svojevrsni presedan, pa su dodijeljena čak 33 priznanja, a najznačajnija priznanja dobili su košarkaš Leotara Bojan Pelkić, u kategoriji najbolji sportista godine i rukometaši Leotara, u kategoriji najbolji sportski kolektiv grada na Trebišnjici.

U kategoriji najboljih sportista, drugo mjesto osvojila je Helena Lakić iz Plivačkog kluba Leotar, a treće mjesto pripalo je atletičarki Vanji Spaić.

U konkurenciji sportskih kolektiva, drugo mjesto pripalo je Atletskom klubu Leotar, a treće Plivačkom klubu Leotar.

Priznanja za najperspektivnije sportiste dobili su: Nikola Dolina (atletika), Igor Đurica (džudo), Dimitrije Kovač (rukomet), Jovan Dučić (košarka), Julija Papović (košarka), Konstantin Ćeranić (mali fudbal), Ognjen Marković (košarka), Mato Ratković (kajak), Aleksandar Bošnjak (klub borilačkih sportova), Anja Zubac (rukomet), Mato Ratković (kajak), Veljko Jovanović (plivanje), Mihaela Zelenović (odbojka) i Risto Perišić (golman, fudbal).

Rajka Kebeljić je nosilac priznanja za doprinos razvoja plivačkog sporta, ambasadorima trebinjskog sporta proglašeni su fudbaler Gojko Cimirot i košarkašica Milina Mišeljić, zlatne plakete za životno djelo dodijeljene su višegodišnjim nastavnicima fizičke kulture Draganu Zelenoviću i Đuru Vujoviću, dok je priznanje ''prijatelj sporta'' uručeno Miri Vučinić.

Zlatno pero je dodijeljeno novinaru Zoranu Mucoviću.

Žiri je nagradio i najboljeg sudiju, a to priznanje dobio je košarkaški sudija Dragan Kralj.

Nagrađen je i KMF Leotar, za doprinos i afirmaciju futsala u Trebinju.

Za najboljeg sportskog radnika proglašen je Obrad Ninković, predsjednik Rukometnog kluba Leotar.

Nagrađena je i Gordana Radovanović iz Ženskog košarkaškog kluba Leotar, za postignute sportske rezultate.

Žiri je dodjelio i tri posthumna priznanja, Igoru Anđeliću, Ani Čučković kao Momčilu Vidačiću Burini.

Žiri je radio u sastavu: Srđan Bubalo, predsjednik žirija i članovi Rade Savić, Rajko Milojević, Veso Klimović, Miljan Ratković, Maja Todić i Danijela Tadić.

Na kraju, vrijedi istaći i izvanredne rezultate koje su u prošloj sezoni ostvarile rukometašice Leotara, koje su postale šampionke Republike Srpske i tako ušle u Premiejr ligu BIH, kao i individualne rezultate članova Džudo kluba Leotar, a ostaje prava misterija zašto ove sportistkinje i sportisti nisu nagrađeni na sinoćnjoj manifestaciji, a tu prvenstveno mislim na sjajne rukometašice koje su u prošloj sezoni sjajnim partijama obezbjedile učešće u najjačoj rukometnoj ligi Bosne i Hercegovine.

Voditeljski par su činile Milana Milošević i Jefimija Ot, a vjerujem da su se mnogi zapitali gdje je višegodišnji voditelj ove manifestacije, čovjek koji je od osnivanja Izbora najboljeg sportiste grada Trebinja, 1998. godine, bio gotovo neizostavan član, Ratomir Mijanović. Ratomir je godinama iza nas stasavao i stasao u sinonim sportskog izvještavanja u gradu na Trebišnjici, a kako se tim koji dobija ne mijenja, odgovor na izostanak poznatog trebinjskog novinara vjerovatno znaju samo organizatori svečanosti. Iako nisam pristalica one priče da je neko ''bogomdan'' za nešto, smatram da je Mijanoviću itekako mjesto na ovoj manifestaciji.

U revijalnom programu učešće su uzeli Etno grupa Zahumlje i Teodora Vukasović.


 
07
mar 2017
LOBANJA DOKTORA MENGELEA SLUŽI BRAZILSKIM STUDENTIMA MEDICINE

Napisao Administrator

Kosti Jozefa Mengelea, njemačkog doktora koji je izvodio jezive eksperimente nad hiljadama Jevreja u Aušvicu, dugo su stajale neidentifikovane u plavoj plastičnoj kesi na Medicinskom institutu u Sao Paulu u Brazilu.

Njegova lobanja danas se izučava na časovima forenzičke medicine u tom gradu.

Doktor Danijel Romero Munjoz, čiji tim je 1985. godine identifikovao Mengeleove ostatke, shvatio je da se kosti ozloglašenog nacističkog doktora mogu iskoristiti i u nastavi.

Odjeljenje pravne medicine na Medicinskom fakultetu u Sao Paulu dobilo je prije nekoliko mjeseci dozvolu da ih koristi, tako da studenti danas izučavaju Mengeleove ostatke i povezuju ih sa životnom pričom čovjeka koga su zvali i “Anđeo smrti”.

“Kosti će studentima biti od pomoći da nauče kako da ispitaju ostatke i povežu ih sa informacijama o određenoj osobi“, rekao je Munjoz.

Mengele je umro 1979. godine u Brazilu udavivši se poslije moždanog udara. Njegov život u bjekstvu i misterija koja ga je pratila dio su onoga što se izučava na fakultetu u Brazilu.

“Na primjer, pregledajući Mengeleove ostatke, uočili smo prelom ijeve strane karlice. Informacije pronađene u njegovom vojnom kartonu pokazuju da je polomio karlicu u nesreći na motociklu u Aušvicu“, rekao je Munjoz.

Držeći u ruci lobanju nacističkog ljekara, naučnik je pokazao na malu rupu na lijevoj jagodičnoj kosti, za koju kaže da je rezultat dugoročnog sinuzitisa.

Mengele je poslije Drugog svjetskog rata pobjegao u Argentinu i u Buenos Airesu živio čitavu deceniju. Poslije hapšenja Adolfa Ajhmana u tom gradu preselio se u Paragvaj, a 1960. stigao je u Sao Paulo, gdje su ga primili njemački par Volfram i Lizolet Bosert i porodica mađarskih imigranata.

Umro je plivajući u moru u primorskom mjestu Bertioga. Bosertovi su ga sahranili pod lažnim imenom Volfganga Gerharda u predgrađu Sao Paula. Nekoliko godina kasnije, njemačke službe bezbjednosti presrele su pismo koje su Bosertovi slali Mengelovoj porodici.

Njegovo telo je ekshumirano 1985. godine, a timovi iz Njemačke, Izraela, SAD i Brazila potvrdili su da ostaci pripadaju Jozefu Mengelu.

Zloglasni doktor Mengele, čovjek koji je radio vjerovatno najgnusnije eksperimente na čovjeku mnogo godina poslije smrti konačno radi ''pravu stvar'' za čovječanstvo, ili bar za studente pravne medicine u Brazilu. Može se reći da je, potpuno zasluženo, i on postao dio eksperimenta, doduše mnogo humanijeg, pa su bar njegove kosti poslužile nečemu ljudskom.


 
02
mar 2017
IZGUBLJENI A DOBITNI LOTO TIKET NAŠAO POSLIJE GODINU DANA

Napisao Administrator

Australijanac iz Novog Južnog Velsa postao je milioner nakon što je čisteći svoj auto pronašao loto tiket, star godinu dana, prenosi BBC.

Starac koji je želio da ostane anoniman, zaboravio je da je kupio tiket još u januaru prošle godine.

Kada ga je pronašao, provjerio je brojeve na internetu i shvatio da je osvojio više od milion dolara.

“Srećan sam što nisam samo uzeo stare torbe iz auta i bacio ih u smeće. Malo je glupo da sam 414 dana čekao na svoj novac, ali nema veze – bar ga imam sada”, kazao je starac.

On će novac uložiti u otplatu kuće za svoju djecu i u obrazovanje svojih unuka. Vlasnica kioska na kojem je prošle godine prodat dobitni loto tiket, Čeril Takerman, rekla je da joj je laknulo, dodajući da je svakodnevno dolazilo mnogo ljudi da je pitaju da li je pobjednik pronađen.


 
<< Početak < Prethodna 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 Sledeća > Kraj >>

Strana 1 od 127